- Volim životinje i uvijek sam imao nekog kućnog ljubimca. Zato sam i upisao master na poljoprivredi, agroekonomiju, nakon završene ekonomije - priča nam Alen o počecima "Malog farmera", malog raja i odmorišta u Petkovićima, dva kilometra od Zavidovića.
Porodični posao
Alen kaže da su se čak i članovi komisije podsmjehivali prije nego što ih je ubijedio da takva farma može biti isplativa u BiH. Danas, porodica Jusupović brine se o 12 magaraca, od čega su uvijek barem četiri magarice muzne. Imaju i mini zoološki vrt, ponije, kokoške, pse...
Tada dobivenih 4.000 dolara nije bilo dovoljno za početak, ali upornost i rad od jutra do mraka su se isplatili. Uz njega su bili majka Sakiba, penzionerka "Krivaje", otac Bajro, nadaleko poznat pizza-majstor, brat Adnan, student, programer, web-dizajner.
- Mediji su mi bili vjetar u leđa. "Avaz" je bio vjerovatno prvi koji je pisao, tada je farma bila još ledina. Cijeli život proveli smo u stanu, pa je život pod šatorom bio šok - prisjeća se Alen.
U vrijeme naše posjete farmi padala je kiša, a Alen je bio na službenom putu, pa su nas ugostili otac i mati, koji, inače, najčešće borave na farmi. Alen je pripravnik u jednoj firmi u Sarajevu, a drugi sin, Adnan, studira. Kažu, vikendom se okupe svi na farmi.
- Prioritet je proizvodnja magarećeg mlijeka, krema, balzama i sira, onda proizvodnja jaja domaćih koka hranjenih isključivo u prirodi, ruralni turizam i kozarstvo - kaže Bajro.
Zeka, Ceca, Cica, Ministarka, Gara, Garo i Bony imena su nekih životinja na farmi "Oaza mira". Farmu svakog dana posjeti nekoliko porodica ili pojedinaca, a kada je vrijeme ljepše, budu i desetine turista.
- Ni sami ne znamo kako je krenulo. Djeca su poželjela jahati na poniju ili magarcu, a nakon toga zbog truda i vođenja mališana davali su "na kafu" marku-dvije. Drugi su to vidjeli, rekli svojim prijateljima i dolazilo je sve više ljudi. Ispočetka je bila ledina, sada imamo štale, uglavnom smo radili korak po korak - prisjeća se početaka Sakiba.
Bajro nam priča da je uzgoj magaraca radi mlijeka "druga priča" u odnosu na kravlje. Nakon što se oždrijebi magarica, sve mlijeko zbog sadržine i sastojaka mora isključivo davati potomku, da bi se nakon tri-četiri mjeseca mužom, isključivo za vrijeme redovnog dojenja mladog, moglo uzeti jedan-dva decilitra mlijeka. I to svega nekoliko mjeseci, jer magarice nisu kontinuirano muzne.
- Mala količina, kratak period muže, ali i potrebe za količinama koje nisu kao kravlje, uzrokuju tu cijenu od 10 KM za decilitar, odnosno 100 KM za litar. Još je interesantnija priča o siru, za koji treba barem 20 litara mlijeka, ali to nije sve, jer proces pravljenja sira traje više od godinu, pa je onda jasno zašto nema iole kvalitetnog magarećeg sira ispod 1.000 eura. Ali, ipak je to najtraženija roba među gurmanima - kaže Bajro.
Jusupovići još nemaju ni broj magarica ni kapacitete da prave sir. Mlijeko koje ne prodaju, pretvaraju u balzam za usne ili kreme za saniranje povreda ili sapune od magarećeg mlijeka, i to po tradicionalnoj recepturi.
Ljekovitost mlijeka
Magareće mlijeko se ne kuha, a od davnina je poznato kao „antibiotik tijela”, jer ima antibakterijska i antivirusna svojstva. Pomaže kod astme, bronhitisa, kolitisa, kod regulacije probave, ojačavanja imuniteta i antialergijsko je.
Izvor: Avaz
